Mišljenja: Inflacija



06.02.2010.

Cena električne energije u Srbiji



Autor: Ivan Nikolić

Vlada Republike Srbije je krajem januara dala saglasnost na zahtev Elektroprivrede Srbije (EPS) za poskupljenje struje od 1. marta u proseku za 10 odsto. Struja će za privredu biti skuplja za devet odsto, a za domaćinstva za 11 odsto što znači da će se za svaki potrošeni kWh plaćati više 59 para.

Korekcija cene će imati direktan efekat na rast potrošačkih cena u martu od oko 0,7 procentnih poena. To je za standard stanovništva loša vest. Uprkos tome, saoštenje me je na neki način obradovalo jer konačno razrešava misteriju kolika je trenutna cena kWh električne energije u Srbiji.

Problem je generisalo resorno ministarsvo i zvaničnici Elektroprivrede Srbije kojima je, godinama unazad, glavni argument za podizanje cene struje uvek konstatacija da je ona u Srbiji približno 4,5 evro centi što je mnogo niže ne samo u odnosu na prosek EU, a pogotovo susedne zemlje. Tako je bilo i u leto 2008. (kada je struja poslednji put poskupela za 8,9 odsto), lane, a isti argument je potegnut i ovom prilikom.

S obzirom na to da je dinar u ovom periodu oslabio prema evru nominalno za više od 27 odsto, a da se cena kWh od 1. avgusta 2008. do danas nije menjala, nešto očito ne štima.

Sada zato znamo za je cena struje u avgustu 2008. u Srbiji za domaćinstva iznosila oko sedam evro centi, a za privredu čak 7,7 evro centi, što je primera radi bilo više od mnogih evropskih zemalja. U Estoniji su preduzeća tada plaćala struju 6,01 evro cent, Francuskoj 6,15, Bugarskoj 6,49, Finskoj 6,74 evro centi i drugo (za detalje pogledati sajt evropske agencije za statistiku - EUROSTAT).

Međutim, dobar cenovni paritet koji je uspostavljen Elektroprivredi Srbije očigledno ni tada nije bio od pomoći budući da je 2008. završio sa gubitkom od čak 2,4 milijarde dinara, odnosno kumuliranim gubitkom od 19,4 milijarde dinara. Gubitke u 2008. su zabeležili i Elektrosrbija i Elektrovojvodina, i to 2,4 milijarde dinara, i 689,6 miliona dinara, respektivno.

Prethodni podaci jasno pokazuju da cena električne energije nije ključni faktor poslovno-finansijske uspešnosti Elektroprivrede Srbije.

Prema saoštenju ministra energetike građani i privreda duguju Elektroprivredi Srbije više od milijardu evra za utrošenu struju, pri čemu je u poslednjih osam godina Elektroprivreda Srbije platila približno 220 miliona evra poreza na nenaplaćena potraživanja. Ako se ovome dodaju i visoki gubici energije u distribuciji (oko 15 odsto) onda se može zaključiti samo to da nema te cene električne energije koja u takvim okolnostima može obezbediti potrebna sredstva za započinjanje investicija za rastuću potrošnju električne energije u narednom periodu.

S druge strane, pak, sve su prilike da je Elektroprivreda Srbije značajan generator nelikvidnosti zbog kašnjenja u ispunjavanju svojih obaveza prema dobavljačima. Ukoliko se tolerisanjem neplaćanja kupuje socijalni mir, onda su žrtve i cena ovakve strategije očigledne: žrtve su privreda i građani koji redovno izmiruju svoje obaveze, a cena su rastuća nelikvidnost i rast cena električne energije.

Socijalna komponenta koju cena električne energije ima, jasno je, ne može biti zapostavljena i zaboravljena. Ukupnu sliku o socijalnoj težini same cene električne energije, međutim, zamagljuje činjenica da veliki broj potrošača, i domaćinstava i privrednih subjekata, podrazumeva (što bez okolišanja i praktikuje) da se potrošena struja ne mora uredno plaćati. Dimenzija je pomenutih milijardu evra potraživanja Elektroprivrede Srbije od korisnika za potrošenu a neplaćenu električnu energiju. Nije, na primer, tako sa drugim energentima koji se koriste pre svega za grejanje, poput ogrevnog drveta ili uglja, koji se u pravilu moraju plaćati pre korišćenja. Naravno, pored same cene električne energije, socijalnu komponentu dodatno a značajno oblikuju tarifni sistem i efikasnost korišćenja električne energije Svakako, ukupna ovakva situacija nije održiva, pogotovu ne na dugi rok, jer nas to neminovno vodi bilo ka nestašici električne energije odnosno problemima u snabdevanju ili ka još drastičnijim zahtevima za povećanje cena.
Cena električne energije za privredu i domaćinstva u maloprodaji,
(u € za 100 kWh, u prvom polugođu 2009. godine)
 

Izvor: EUROSTAT - Electricity prices for first semester 2009, 21. decembar 2009

 

Objavljeno u Blicu 6.1.2010.

Dodaj komentar

Dodaj komentar

This is a captcha-picture. It is used to prevent mass-access by robots. (see: www.captcha.net)
Unesite kod sa slike:
Vaše ime(*):
Elektronska pošta:
(neće biti objavljena na sajtu)
Komentar(*):
 

Pogledajte postojeće komentare

Pregled postojećih komentara

08. 02. 2010. u 23:27
Autor: Срђан Ђорђевић

Јавно предузеће није створено због зараде, већ услуге која се оцењује (?!) као неопходна за грађане и привреду.
У питању је субјективна процена, не јавна. Никад није било расправе (наравно да мислим на јавну) о неопходности постојања неких Ј.П. (Скијалиште? Ма дај!)...
ЕПС је П.Д. уколико се не варам, значи "реструктуиран" је за продају. Наравно да је битно да зарађује, утиче на цену! Наравно, губитке плаћају грађани.
Ако се не продаје, постављам питање зашто они који троше струју не плаћају ту струју? Плаћам уредно али преко пореза, акциза и доприноса (!?) се дотира ЕПС. Је л' то у реду?

07. 02. 2010. u 20:37
Autor: Darko

Zasto EPS uopste mora da bude profitabilan ?

Bez obzira na pricu o cenama ovaj koncept je neodrziv pa ce se i onako kompletno revidirati. Brzo ce biti jasno da ne moze i jare i pare.

06. 02. 2010. u 03:32
Autor: Misa

Mislim da stvar nije u tome da gradjani nece da placaju, nego nemaju. Ista je situacija i sa toplanama, kako da plate grejanje u Priboju kad je prosecna plata nesto vise od 15.000 din. Povecanje cene nije resenje jer ce jos veci broj gradjana prestati da placa, a prihodi ce se realno smanjiti. Pogresno je i drzati niske cene jer zasto bi subvencionisali bogate koji mogu da placaju. Bilo bi najbolje kad bi bar polovina subvencija za privredu(punto, subvencionisani krediti za stanove...) otisla u socijalna davanja, tako bi mnogo vise ljudi moglo da plati i struju i grejanje i poveca promet pre svega prehrambenih proizvoda. Politikom povecavanja cena i eventualnim iskljucivanjem neplatisa cemo samo stvoriti bunt gradjana, a EPS ili topane nece bolje poslovati. Fiksni troskovi ce se deliti na manje gradjana, poskupljenja ce biti stalna, a sve veci broj ljudi nece moci da plati racune.

06. 02. 2010. u 01:13
Autor: Срђан Ђорђевић

Јако добар чланак. Вероватно најбољи на ову тему у пос време.

Хтео бих рећи да поређење са земљама које користе нук енергију за производњу није адекватно. Или гас, или воду... Овде се користи нискокалорични угаљ што спада у најскупље и најагресивније (према околини) начине производње. Јужни ток би прилично уздрмао ЕПС. И хоће.
Није појашњено да ли је 15% губитака у локалним дострибуцијама или у ЕМС-у? Претпостављам да је прво пошто је емс прилично ојачао...
Видите, ти губици приликом преноса (не могу се избећи ни у високонапонском преносу), они прилично лимитирају тржиште... То је нова причица, јако занимљива.

А кључно је питање овде: Где паре иду? Откуд толики губитак? Сувишно је одговорити...