Srbi su jedan od najstarijih naroda na svetu. Ekonomska bezperspektivnost smanjuje broj rođene dece van Beograda i Novog Sada, a sela su najviše pogođena padom broja rođene dece.
Kratkoročni vremenski rok političarima koji gledaju kako da opstanu na vlasti, ili da na nju dođu, utiče na neracionalna rešenja u vezi sa neophodnom reformom penzionog sistema. A najveći broj izašlih na izbore su penzioneri. Znatno veći od procentualnog udela u punoletnom stanovništvu.
Narednih nedelja usvojiće se rešenje kakvo se predlaže o povećavanju starosne granice za odlazak u penziju. Kao «reforma» penzionog sistema kako bi se u dugom roku rešavao problem neodrživog finansiranja fonda PIO. Mogli su makar da ženama umanje za rođenu decu kako bi i mi imali ikakvu politiku za borbu protiv bele kuge.
Osim penzionera imamo i zaposlene i nezaposlene kao punoletno stanovništvo. Osobe koje bi da radom dođu do prihoda. Puna zaposlenost aktivnog stanovništva, tačnije dostizanje neke prirodne stope nezaposlenosti od 5%, trebalo bi da bude osnovni cilj vlasti u pogledu vođenja ekonomske politike. Slepilo kratkoročnog opstanka na vlasti to ne vidi niti želi da vidi.
Broj zaposlenih u Srbiji smanjen je za oko 120 hiljada od kraja 2008. do kraja 2009. godine. Procenjujem pad sa 1.968 hiljada na 1.848 hiljada zaposlenih. Broj penzionera, ne računajući vojne, povećan je sa 1.582 na 1602 hiljade. Sa 1,24 na 1,15 zaposlena na jednog penzionera.
Fond isplaćenih zarada je tokom prošle godine stagnirao dok je fond isplaćenih penzija uvećan za rast broja penzionera (i za razliku između rastućih vrednosti tokom 2008. zbog povećanja penzija u februaru i maju te godine). Udeo fonda penzija u fondu zarada povećan je sa 47% pre povećanja penzija u novembru 2008. godine na tadašnjih 52% a sada 53% fonda isplaćenih zarada.
Pošto doprinosi za penziono osiguranje ne prate dinamiku penzija udeo budžeta Republike Srbije u dopuni fonda PIO je sa trećine povećan na gotovo polovinu ukupnih izdataka za penzije.
I odavde proističe moj predlog za promenu obračuna penzija. Umesto procentualnog udela u prosečnoj zaradi, koja raste zbog otpuštanja radnika sa najnižim zaradama, procentualni udeo u fondu isplaćenih zarada. Recimo, sadašnjih 53% da ne ispadne da se zalažem za njihovo smanjivanje.
Mesečna promena penzija u skladu sa promenom fonda isplaćenih zarada odgovarala bi pojmu «socijalne pravde». A osnovni fokus političarima bi se preusmerio ka rastu broja zaposlenih kako bi bilo moguće povećati penzije, ali i druge socijalne izdatke. Tako bi i krenuli ka osnovnom ekonomskom cilju države – punoj zaposlenosti.